Od muškarca ćete dobiti izravan odgovor, ali rijetko kada od žene. Usprkos tome cesto ćete cuti optužbe žena kako «muškarci ne znaju komunicirati». Ono što misle pod tim jest «muškarci ne znaju komunicirati na nacin kako žene komuniciraju medjusobno». Medjutim, za muškarce, žene su te koje ne znaju komunicirati.

Većina muškaraca sposobna je razmjenjivati informacije na direktan i logican nacin. Sa ženama je sasvim druga prica...

1. Žene nikada ne kažu ono što doista misle
Umjesto da direktno izraze svoje mišljenje ili postave pitanje (kao što to muškarci cine), žena to cine neizravno, ocekujući da muškarac nekako shvati što ona doista želi. Žena će radije pricati i pricati i pricati, ocekujući da se muškarac igra pogadjanja, nego da kaže što doista misli. Evo nekoliko primjera:

• Kada žena kaže «Ti odluci», ono što doista misli je «Bolje ti je da znaš što želim i uciniš tako». 
• Kada kaže «Napravi po tvome» želi reći «Ne želim da napraviš po tvome i platiti ćeš za to kasnije». 
• Kada kaže «Nije me briga kako muškarac izgleda sve dok je dobar», doista misli tako ali «pod uvjetom da ima puno novaca kako bi moje prijateljice bile ljubomorne na mene»; Žene to zovu «komunikacija».

2. Žene se fokusiraju na pricanje, ne na pronalaženje rješenja
Žene nisu navikle na akciju pa pricaju umjesto da pronalaze rješenja. Pored toga, misle da se svaki problem može riješiti jednostavnim pricanjem o njemu. Zato će umjesto da donesu odluku beskonacno razmišljati o raznim alternativama pritom svakoga pitajući za savjet, a nikada neće doista i prihvatiti neku sugestiju. Kada konacno dodje vrijeme donošenja odluke, žena će se najcešće okrenuti muškarcu. Ukoliko on pak donese krivu odluku – odluku koju ona ne želi – dignuti će nos i kazniti ga zato jer ne zna koje su njene neizrecene stvarne žele (bez da mu pritom kaže zašto je ljuta na njega). Žene to zovu «komunikacija».

3. Žene »razmišljaju» sa emocijama.
Obzirom da njima vladaju hormoni, ženski nacin razmišljanja je daleko od logicnog. To estrogen govori iz njih. Pored toga, imaju sposobnost da razmišljaju i djeluju u dva dijametralno suprotna pravca. Često će reći jednu stvar, a napraviti potpuno suprotnu ili uzeti znacenje izvan konteksta i doći do zakljucka baziranog u potpunosti na emocijama. Primjerice, ako muškarac kaže ženi «Svidja mi se tvoja nova frizura», ona može misliti «Da li to znaci da ti se prije nije svidjala? Ti se sramiš mene, zar ne? Misliš da sam ružna! Ne želiš da te vide sa mnom!!». Žene to zovu «komunikacija».

4. Žene ocekuju da muškarci citaju misli
Svaka žena će vam reći da muškarac treba «znati» što ona voli u seksu, gdje želi izaći, što želi raditi, bez da mu da bilo kakvu direktnu informaciju o tome. Ako on to ne zna - ta onda ga sigurno nije briga za nju. Drugim rijecima, muškarci trebaju biti citaci misli. Žene to zovu «komunikacija».

Čini se da su razlicitosti u stilovima komunikacije ugradjeni u muški i ženski mozak i bilo bi najlakše slegnuti ramenima i reći «Vive la difference».

Problem je, medjutim, što žene konstantno krive muškarce zbog njihove muškosti, kažnjavaju ih zato jer razmišljaju poput muškarca i pokušavaju ih natjerati da usvoje ženski stil komuniciranja.

Žene okrivljuju naš spol zbog nemogućnosti da «iskažemo emocije», a istovremeno nas ismijavaju ukoliko to ucinimo. Idoliziraju razne tv¬psihologe i novinske kolumniste koji instruiraju muškarce da predaju svoju muškost i udovolje ženama.

Medjutim, muškarci nisu poput žena. Priroda im nije namjerila da se ponašaju ili razmišljaju poput žena. Muškarci razgovaraju da bi izmijenili informacije i orijentirani su prema konkretnim ciljevima. Oni ne nisu iracionalni, histericni i indirektni. Moraju komunicirati svoje potrebe i želje na direktan nacin jer se inace nikada ništa ne bi postiglo.

Poanta je: muškarci mogu komunicirati. I to cine prilicno jasno.